- Kategorija: O savjetovalištu
Svi smo išli u školu. Gotovo svima, i bez obzira što su nekima od nas školski dani bili ugodni i dragi, drugima neugodni i stresni, period školovanja predstavlja najznačajniji period u našem rastu i razvoju. Naučili smo mnogo o sebi, drugima, svijetu. Na osnovu vlastitog iskustva znamo mnogo o samom učenju i školovanju. Ili samo mislimo da znamo jer se tako osjećamo sigurni? Da li su ta iskustva i stavovi dovoljni roditeljima i nastavnicima u obrazovanju djece u današnjem vremenu? Svjedoci smo vremena u kojem su djeca preopterećena školskim obavezama, pohađanjima raznih sportskih treninga, kurseva stranih jezika, malih škola genijalaca i ko zna već čega ne. Djeca danas teško mogu da se zadrže na jednom mjestu duže od 10 minuta, nastavnici kažu da djeca u školi nemaju koncentraciju, a roditelji imaju isti problem kod kuće, djeca uče 10 minuta i ne mogu više, počinju da se vrpolje, ustaju, traže stumulans. Nešto se promijenilo u odnosa na nas, kada smo sjedili satima u školi i učili kući. Naša djeca primaju mnogo veći broj stimulansa nego što smo to mi imali kada smo bili djeca. Danas djeca primaju veliki broj informacija, koje moraju da obrade, nemaju dubinu obrade tih informacija, i tu se zapravo javlja problem. U virtuelnom svijetu, u kojem današnja djeca provode većinu vremena, na primjer u video igricama imaju veliki broj senzacija koje zadovoljavaju njihove potrebe. Dijete naučeno na virtuelni svijet, kada izađe iz njega sve mu je dosadno. U školi treba da sluša klasičnu nastavu, da uči definicije napamet ponavljaući 5 do 6 puta i brzo je zaboravi. Ako već mora da uči, moraju se promijeniti metode učenja u školi. Moramo naučiti djecu kako da misle. To je sušina obrazovanja -naučiti djecu da misle, razmišljaju i primjenjuju naučene informacije u realnom životu.
Autor teksta prof.dr Tatjana Marić
- Kategorija: O savjetovalištu
Kada govorimo o ovom problemu nekako su nam u fokusu uvijek djeca, jer pokazujemo najviše zabrinutost za njihovu socijalizaciju i odrastanje i kako će se to sve odraziti na njih, prije svega na njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Zaboravljamo da su ovisnici i adolescenti i odrasli ljudi koji ispriku za „spavanje“ sa mobilnim telefonom uvijek vide u ogromnom i zahtjevnom poslu, obavezama, ljudima koji ne mogu bez njihove pomoći i savjeta, kontroli djece, života na društvenim mrežama, isprike da će svijet stati ako se ne jave ili nisu dostupni. Odgovori koji su im odbrambeni mehanizmi tipa: šta ako se ne javim ili nisam dostupna, šta će misliti o meni, hoće li se snaći ako me nisu nazvali, izgubiću termin kod kozmetičarke ili frizerke i sl. su ustaljeni kod populacije koji imaju takvu sliku u glavi. Čak i dok voze oni su na telefonu, dok trče na traci u teretani, dok su kod frizera, kada odvedu djete na trening, u wc-u, pa čak i na pauzama na poslu. Mnogi ne vide u tome problem, a problem je baš tu u njihovom načinu ponašanja i pogledu na život. Problem je u stavu da ne možete bez telefona. Nevirate se kad negdje odete a nema mreže i ponašate kao da vam život visi o koncu. Mnogi više i ne idu na neka mjesta na kojima su ranije uživali baš iz tog razloga. Sve nam se vrti oko mobilnog telefona, život, posao, veza, budućnost, ali često zaboravljamo koliko smo i da li smo zaista srećni i zadovoljni ili uvijek težimo samo da se nekome i negdje dokažemo.
Možda život sa drugačijim načinom i pristupom prema mobilnom telefonu može biti važna promjena u vašem životu. Ponekad iza toga stoje brojni problemi u vidu nezadovoljstva karijerom, porodični problemi, problemi sa partnerom, depresija, nedostatak samopouzdanja, strah od neuspjeha, problem šta o vama misle drugi, stalni stres i sl. Možda vam razgovor i savjet da stvorite drugačiju percepciju života i obaveza pomognu da telefon postane samo neko pomoćno sredstvo, a ne život i svijet u kome živimo. Potražite stručni savjet u našem savjetovalištu na tel. 065 609 929.
- Kategorija: O savjetovalištu
Roditelji nam se često javljaju zbog problema sa mobilnim telefonom kod njihove djece koja ga ne ispuštaju iz ruke. Kažu stalno su na njemu i kao hipnotisani gledaju u njega. Njihove pridike i pokušaji da im ga oduzmu najčešće izazivaju bijes, ljutnju, plakanje, agresiju, galamu ili depresiju kod djece. U razgovoru sa djecom često prepoznajemo uzroke koji su dublje prirode i nastali mnogo ranije. Riječ je o gubitku samopouzdanja u nekim drugim aktivnostima. Najčešće su vezani za neke pokušaje da se bave sportskim (fudbal, košarka i sl.) ili nekim kulturnim aktivnostima (muzička škola) koje su željeli njihovi roditelji, a ne oni. Sve je to bilo neuspješno. Kada su popuštali u školi roditelji su im angažovali nastavnike koji su im davali instrukcije. Djeca kažu u školi smo radili na jedan način, a dobijali instrukcije na drugi način pa ni tu nismo postizali zadovoljavajuće rezultate pa su roditelji opet bili nezadovoljni. Nismo bili uspješni, a roditelji su brzo odustajali od svojih pokušaja. Telefon nam je bio idealna opcija. Igramo se, a vrijeme nam brzo prolazi. Niko nas ne kritikuje osim roditelja koji su takođe stalno na telefonu. Uvijek im je taj telefon kriv za sve.
Telefon će biti manje u upotrebi dragi roditelji ako djeca budu radili neke zanimljive stvari u svome životu. Pokušajte to prepoznati, naučiti ih, pokazati im na jednostavan način. Pokušajte potrošiti neko vrijeme u igri i razgovoru s njima. Ako ne znate ili niste sigurni kako da to izvedete potražite pomoć našeg savjetovališta. Pomoći ćemo vam da zajedno prepoznamo interesovanja vaše djece, podstaknemo njihovu kreativnost i kvalitetno im ispunimo slobodno vrijeme. Pomoći ćemo im da prevaziđu razne problemske situacije i strahove u školi i van nje, da steknu samopouzdanje i budu sretnija. Siguran sam da će i problem sa telefonom doći u drugi plan, jer će biti daleko manje na njemu.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović
- Kategorija: O savjetovalištu
Često u radu sa djecom susrećem roditelje koji dovode djecu u naše savjetovalište zbog nezainteresovanosti djece za neke, po njima, uobičajne stvari. One se uglavnom odnose na njihovo slobodno vrijeme i školske probleme. Priče najčešće počinju: upisao sam ga na fudbal pa poslije tri mjeseca je to napustio. Onda sam ga upisao na košarku pa i tu je bio 6 mjeseci pa odustao, a onda sam odlučio da ga upišem na karate da zna da se brani, ali i to je brzo napustio. Roditelji prateći sportove koji su po njima najpopularniji i najmasovniji misle da su kao stvoreni za njihovu djecu. Nikad se ne upitamo šta djeca zapravo žele ili ih uputimo i pokažemo i neke manje popularne sportove koji bi njima više odgovarali. Neki klinci su se oduševili sa stonim tenisom i šahom kada sam im to pokazao, a neki sa odbojkom i plivanjem. Neka djeca imaju lošiju motoriku pa im ovakvi sportovi više leže, tj. lakše i bolje napreduju što im stvara veće samopouzdanje i motiviše ih da budu istrajniji u radu. Većina roditelja prihvata naše sugestije i javljaju nam se da su djeca zadovoljna i da napreduju. Da su se mnoge stvari promjenile nabolje pa i sam odnos prema školi i drugim obavezama, jer su zadovoljnija i sretnija. I mi smo, jer smo ih uputili na sportove koji im više odgovaraju i vratili osmjeh na njihova lica, te riješili problem zbog kojeg su roditelji tražili našu stručnu pomoć.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović
- Kategorija: O savjetovalištu
Da li ste nekada izgubili mobilni telefon ili ga negdje zaboravili? Kako ste se osjećali i ponašali? Siguran sam da su mnogi od vas, koji su se našli u ovakvim situacijama, osjetili neku vrstu nelagode i nesigurnosti. Možda i strah da će se baš u tom momentu kada je telefon zaboravljen i izgubljen desiti nešto jako važno i odlučujuće u vašem životu. Strah od gubitka mobilnog telefona smatra se socijalnom fobijom koja izaziva promjene u disanju, drhtanju, pojačava znojenje, dezorijentisanost...Nomofobija je osjećaj straha od gubitka mobilnog telefona i nemogućnosti uspostavljanja telefonskih poziva. Zapravo nomofobija uzrokuje strah i paniku kod ljudi.
Nomofobija je jedan od indikatora da ste ovisni o mobilnim telefonima i da jako teško funkcionišete u takvim situacijama. Pokušajte sami par sati bez telefona svaki dan i testirajte svoje ponašanje. Ako ste osjetili strah i fobiju, te teško funkcionišete u takvim okolnostima potražite pomoć naših stručnjaka.