- Kategorija: O savjetovalištu
Dobro isplanirane aktivnosti svakog dana i pridržavanje istih je dobar početak da ograničimo vrijeme koje djeca provedu na mobilnom telefonu. Jasan plan aktivnosti i vremenski okvir za realizaciju istih treba ostaviti vrijeme i za telefon, a ne isključiti ga u potpunosti. Dogovor o pridržavanju plana treba da uvijek ima neku motivacionu pozadinu tipa ako ove sedmice bude sve kako smo se dogovorili možeš ići na koncert, ostati duže napolju, pozvati drugare da igrate plejstejšn i sl. Roditelji su često prezaposleni i ne mogu u potpunosti da iskontrolišu da li je sve obavljeno, ali ponekad kratkom i iznenadnom kontrolom mogu da se uvjere da se sve realizuje kako su se i dogovorili.
Svi moraju da pored redovnih obaveza u školi imaju i poneka kućna zaduženja koja su u skladu sa njihovim uzrastom i psihofizičkim sposobnostima. Djeca mogu mnoge kućne poslove da obave i da olakšaju roditeljima. Time djeci dajemo na važnosti i uvažavamo njihove sposobnosti i ističemo njihovu marljivost i odnos prema radu. Stvaranje radnih obaveza i navika su najbolji lijek za borbu protiv ovisnosti od mobilnih telefona. Primjećujemo da djeca koja su ovisna od telefona i društvenih mreža često nemaju razvijene radne navike, kao ni pozitivan odnos prema radu. Zato zajednički plan i pridržavanje istog su dobar put ka stvaranju ispravnog sistema vrijednosti, ali i učenju pravilnog načina organizovanja vremena.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović
- Kategorija: O savjetovalištu
Kako i na koji način pomoći djeci da telefon koriste osim društvenih mreža i igrica, takođe i u neke druge svrhe? Možda tragajući za nekih informacijama iz nekog predmeta, tražiti neke slike za zadaću ili neke dodatne informacije vezano za školu. Možda telefonom snimiti recitaciju sebe ili druga ili čak snimiti neki sjajan događaj u prirodi. Telefon ima niz prednosti, ali nas roditelje najviše nervira vrijeme koje djeca provedu uz telefon. Njihova nezainteresovanost za nešto drugo nas često nervira. Polazeći od ovih problema želio sam djeci ponuditi neki izbor sem telefona. Naučiti ih nekim drugim stvarima koje bi im bile podjednako zanimljive. Zato radeći sa djecom uzrasta od 9 godina pa nadalje pokušavam kroz razgovore i razne kratke radionice prepoznati njihova interesovanja i kreativnost za neke druge stvari koje bi im pomogle da kvalitetnije organizuju svoje slobodno vrijeme. Način na koji radim sa djecom sastoji se od bezbroj kratkih aktivnosti koje traju od 10 do 15 minuta. Neke su vezane za čitanje kratkih zanimljivih tekstova i zajedničko analiziranje istih, neke za rješavanje problemskih situacija, neke za umjetničko stvaralaštvo, neke za sportske aktivnosti i igrice, a neke su vezane prevazailaženje nekih životnih prepreka i problema na koje svakodnevno nailaze. Pored želje da ih animiram da svoje vrijeme kvalitetnije organizuju i da pokažu neke druga interesovanja od prijašnjih, cilj je da i razvijem samopouzdanje kod istih koje će im kao važan protektivni faktor pomoći u rješavanju određenih problemskih situacija.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović, doktor pedagoških nauka
- Kategorija: O savjetovalištu
Bude se uzimaju telefon u ruke, odlaze u toalet i nose telefon sa sobom, idu u školu i nose telefon, vraćaju se iz škole i odmah sjedaju na krevet da igraju igrice, izađu napolje i traže konekciju pored najbližeg kafića u naselju da gledaju Tik Tok i sl., rade brzinski zadaću da nastave sa telefonom, idu s nama u goste i kao zombi fokusirano samo gledaju u telefon ne želeći da se igraju ili učestvuju u razgovoru, sto puta bez uspjeha im ponavljamo da spreme sobu, ne javljaju se na telefon kada nam trebaju, često spreme pogrešne knjige za školu ili zaborave šta su trebali uraditi za zadaću, pričaju samo o igricama, odemo na odmor a oni samo pitaju za šifru i konekciju, gdje god da se pomjerimo, doručkuju i drže telefon naslonjen na hljeb i gledaju igrice ili neki video klip ili nekog jutjubera.....i tako beskonačno možemo pisati kako se ponašaju naša djeca. Večina nas roditelja se u ovim primjerima prepoznaju.
Pokušavamo da ih upišemo u razne škole sporta, klubove, muzičke škole, sekcije za programiranje ili kurs stranog jezika ne bi li nešto promjenili. Ipak nismo se zapitali da li mi možemo nešto da radimo zajedno sa njima ne upućujući ih na druge, a opet da ih animiramo možda čak i bolje od drugih. Možda će djeca biti motivisanija ako mi umjesto škole sporta provedemo tih sat vremena igrajući se s njima u parku ili u naselju. Možda da krenemo od toga ko će se ujutru brze obući i spremiti krevet za neku sitnu opkladu, možda da zajedno napravimo doručak ili odemo u nabavku...Kroz ove zajedničke aktivnosti osjetićemo i prepoznati šta djeca zapravo žele da rade i da popune svoje vrijeme. Vidjećete i sami telefon će biti mnogo manje u ruci, a vi ćete biti mnogo srećniji i zadovoljniji.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović
- Kategorija: O savjetovalištu
Često primjećujemo da dijete čim se probudi prvo uzima telefon u ruke zanemarujući sve svoje jutarnje obaveze. Djeca veoma rano, već od svoje 9 godine života, pokazuju znake ovisnosti od mobilnih telefona. U ranom uzrastu dominiraju igrice, a kasnije i brojne društvene mreže. Kada ih opomenemo i damo neki zadatak oni izgledaju često kao hipnotisani i ponekad nam se čini da ništa ne dopire do njih što smo im rekli. Sa uzrastom javljaju se i druge poteškoće, gdje djeca uopšte ne žele da se jave roditeljima na telefon ili poruku, jer to nije „in“ u društvu da ih roditelji nešto zapitkuju i interesuju se gdje su i šta rade. Kasnije opet na raznim događajima i zajedničkim druženjima primjećujemo da djeca uopšte nekomuniciraju nego da su stalno na telefonu. Postavljamo sebi pitanje šta oni zapravo gledaju!? Pa gledaju kako se drugi zabavljaju. Ovo pitanje i odgovor daju nam zapravo i rješenje, a to je da djecu moramo naučiti da se zabavljaju i da nauče kroz razne aktivnosti da sebi organizuju slobodno vrijeme koje će biti podjednako zanimljive kao i one koje gledaju na telefonu. Za početak naučene nove stvari moraju pokazati i učiti svoje vršnjake kako bi se i oni uključili. Telefon je tu i nemoguće ga je isključiti iz života nove generacije mladih, ali mi zapravo moramo i trebamo učiti djecu i drugim stvarima s kojima će im život biti mnogo bogatiji i zabavniji.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović
- Kategorija: O savjetovalištu
U okviru našeg centra pružamo usluge i pedagoško – psihološkog savjetovališta. U savjetovalištu pružamo pedagoške i psihosocijalne usluge koje su usmjerene na očuvanje i zaštitu mentalnog zdravlja. Sa korisnicima će raditi stručne i profesionalne osobe sa bogatim praktičnim iskustvom s ciljem da nastale probleme i krize djece, adolescenata i odraslih osoba rješe na što efikasniji način.
Termini su savjetovalištu se rezervišu pozivom na broj telefona, u zavisnosti od poteškoće ili problema sa kojim se suočavate. Bavimo se:
- problemom ovisnosti djece i adolescenata na društvenim mrežama i internetu,
- pružamo podršku djeci koja su žrtve internet nasilja,
- podstičemo izgradnju samopouzdanja kod adolescenata i odraslih,
- savjetodavnim radom sa djecom i adolescentima socijalno neprilagođenog ponašanja,
- problemom organizovanja slobodnog vremena kod djece i mladih,
- osnaživanjem kapaciteta i kompetencija kod adolescenata i odraslih koji nailaze na određene probleme.
(rezervacije termina, tel: 065/609-929)
- savjetodavnim radom sa roditeljima koji imaju određene poteškoće u komunikaciji sa djecom,
- kako uspostaviti granice i biti dosljedan roditelj,
- uspostavljanjem samostalnosti i autonomije kod djeteta,
- problemima djece i mladih sa prijateljima, porodicom,
- poteškoćama pri učenju,
- problemima osjećaja nesigurnosti u sebe, bespomoćnost,
- povučenosti, stidljivosti,
- agresivnosti, neprilagođenim ponašanjem,
- suočavanjem sa stresnim situacijama i osjećanjem tuge,
- rana loša životna iskustva.
(rezervacije termina, tel: 065 973 555)
- problemima kao što su anksioznost, fobije i napadi panike,
- opsesivno-kompulzivnim poremećajem,
- depresijom,
- sindromom sagorijevanja
- egzistencijalnim krizama i zaglavljenošću u životu.
(rezervacije termina, tel: 065 985 724)