Često primjećujemo da dijete čim se probudi prvo uzima telefon u ruke zanemarujući sve svoje jutarnje obaveze. Djeca veoma rano, već od svoje 9 godine života, pokazuju znake ovisnosti od mobilnih telefona. U ranom uzrastu dominiraju igrice, a kasnije i brojne društvene mreže. Kada ih opomenemo i damo neki zadatak oni izgledaju često kao hipnotisani i ponekad nam se čini da ništa ne dopire do njih što smo im rekli. Sa uzrastom javljaju se i druge poteškoće, gdje djeca uopšte ne žele da se jave roditeljima na telefon ili poruku, jer to nije „in“ u društvu da ih roditelji nešto zapitkuju i interesuju se gdje su i šta rade. Kasnije opet na raznim događajima i zajedničkim druženjima primjećujemo da djeca uopšte nekomuniciraju nego da su stalno na telefonu. Postavljamo sebi pitanje šta oni zapravo gledaju!? Pa gledaju kako se drugi zabavljaju. Ovo pitanje i odgovor daju nam zapravo i rješenje, a to je da djecu moramo naučiti da se zabavljaju i da nauče kroz razne aktivnosti da sebi organizuju slobodno vrijeme koje će biti podjednako zanimljive kao i one koje gledaju na telefonu. Za početak naučene nove stvari moraju pokazati i učiti svoje vršnjake kako bi se i oni uključili. Telefon je tu i nemoguće ga je isključiti iz života nove generacije mladih, ali mi zapravo moramo i trebamo učiti djecu i drugim stvarima s kojima će im život biti mnogo bogatiji i zabavniji.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović