Roditelji nam se često javljaju zbog problema sa mobilnim telefonom kod njihove djece koja ga ne ispuštaju iz ruke. Kažu stalno su na njemu i kao hipnotisani gledaju u njega. Njihove pridike i pokušaji da im ga oduzmu najčešće izazivaju bijes, ljutnju, plakanje, agresiju, galamu ili depresiju kod djece. U razgovoru sa djecom često prepoznajemo uzroke koji su dublje prirode i nastali mnogo ranije. Riječ je o gubitku samopouzdanja u nekim drugim aktivnostima. Najčešće su vezani za neke pokušaje da se bave sportskim (fudbal, košarka i sl.) ili nekim kulturnim aktivnostima (muzička škola) koje su željeli njihovi roditelji, a ne oni. Sve je to bilo neuspješno. Kada su popuštali u školi roditelji su im angažovali nastavnike koji su im davali instrukcije. Djeca kažu u školi smo radili na jedan način, a dobijali instrukcije na drugi način pa ni tu nismo postizali zadovoljavajuće rezultate pa su roditelji opet bili nezadovoljni. Nismo bili uspješni, a roditelji su brzo odustajali od svojih pokušaja. Telefon nam je bio idealna opcija. Igramo se, a vrijeme nam brzo prolazi. Niko nas ne kritikuje osim roditelja koji su takođe stalno na telefonu. Uvijek im je taj telefon kriv za sve.
Telefon će biti manje u upotrebi dragi roditelji ako djeca budu radili neke zanimljive stvari u svome životu. Pokušajte to prepoznati, naučiti ih, pokazati im na jednostavan način. Pokušajte potrošiti neko vrijeme u igri i razgovoru s njima. Ako ne znate ili niste sigurni kako da to izvedete potražite pomoć našeg savjetovališta. Pomoći ćemo vam da zajedno prepoznamo interesovanja vaše djece, podstaknemo njihovu kreativnost i kvalitetno im ispunimo slobodno vrijeme. Pomoći ćemo im da prevaziđu razne problemske situacije i strahove u školi i van nje, da steknu samopouzdanje i budu sretnija. Siguran sam da će i problem sa telefonom doći u drugi plan, jer će biti daleko manje na njemu.
Autor teksta prof.dr Nebojša Macanović