Anksioznost je odgovor organizma na prijetnju ili opasnost za koju mislimo da ne možemo izaći na kraj sa njom. U ovom slučaju precjenjujemo opasnost, a podcjenjujemo svoje sposobnosti. Javlja se reakcija organizma koja je identična reakciji kada se pojavi strah zbog prijetnje, a to je pokretanje amigdale koja podstiče nadbubrežnu žlijezdu da luči adrenalin i kortizol, te na taj način podiže puls i broj respiracija u minuti. Ovom reakcijom tijelo se sprema za borbu ili bijeg. Međutim, potrebno je razlikovati strah od anksioznosti, jer je pojava straha vezana za uočenu i realnu prijetnju i zbog toga je pomenuta reakcija organizma korisna. To se ne može reći za anksioznost koja se javlja kao pretpostavka da je određen stimulus ili događaj prijetnja, iako objektivno to nije slučaj, samim tim, gore pomenuta reakcija nije korisna.
Ova pojava se fiziološki manifestuje povišenim brojem otkucaja srca i ubrzanim disanjem, dok se pažnja usmjerava na pretragu opasnosti, predviđanje i pronalaženje rješenja. Pažnja se usmjerava i na dešavanja u tijelu i pored toga javlja se briga. Ukoliko nismo voljni da dozvolimo sebi da budemo anksiozni nekoliko trenutaka i ukoliko se upustimo u borbu sa mislima, zaglavljujemo se u začaranom ciklusu, koji produžava ovo stanje u nedogled. Pored toga, na ovaj način možemo razviti ostale anksiozne poremećaje kao što su generalizovani anksiozni poremećaj, napad panike, različite fobije, opsesivno-kompulzivni poremećaj...
Sam tretman uključuje psihoedukaciju klijenta i vježbanje različitih tehnika, te kroz određeni broj seansi ove pojave smanjuju svoj efekat ili u potpunosti nestaju, zavisno od voljnosti i spremnosti klijenta da radi na sebi.
Autor teksta: Danilo Ciganović, psiholog